O fiziologiji dojenja - hranidba rasplodne kuje s bosch Reproduction

Tjelesnu masu i zdravlje kuja dojilja se mora pomno pratiti jer se proizvodnja mlijeka od rođenja ne odvija ravnomjerno. Tako kuja sa 4 - 6 štenadi u prvom tjednu dojenja daje količinu mlijeka koja odgovara cca. 3,3% njene vlastite životne težine. U drugom tjednu količina mlijeka se povećava na cca. 4,3%, u trećem na 5,5% a u četvrtom tjednu na gotovo 6% vlastite tjelesne težine. Kod većeg legla dnevna količina mlijeka može se u skladu s većim brojem štenaca još povećati. Temeljem visoke koncentracije hranjivih tvari mlijeka kuje (mlijeko sadrži cca. 23,6% suhe mase, 8,4% bjelančevina i 10,3% masti što predstavlja dvostruku do gotovo trostruku koncentraciju hranjivih tvari uobičajenog kravljeg mlijeka) mora dakle uslijediti prilagodena visoko koncentrirana hranidba.

Pretpostavlja se da su potrebe organizma kuje za hranjivim tvarima kod srednje velikih legla (4-6 štenadi) u prvom tjednu dojenja veće za oko 50%, u drugom dvostruko veće, a u trećem i tjednima koji slijede trostruko veće nego u vrijeme skotnosti. Kod velikog legla potreba za hranjivim tvarima može se od trećeg do petog tjedna dojenja četverostruko povećati u odnosu na uobičajenu potrebu hrane. Potrebnu količinu hrane moguće je donekle procijeniti i temeljem broja štenadi koji sisaju, pri čemu bi od trećeg tjedna dojenja po svakom štenetu koje siše trebalo dati dodatno oko 1/4 do 1/3 količine hrane koja je normalno potrebna za prehranu majke dojilje.

Zbog velikih količina hrane koje su ovdje potrebne, obično se preporuča davanje hrane u obliku slobodne konzumacije (Ad libitum). Kod manjih legla trebalo bi u pravilu primijeniti racionalno davanje hrane (tj. količinu hrane točno odvagati), pri čemu bi količinu trebalo rasporediti na najmanje tri obroka. Svaki uzgajivač trebao bi svakako misliti na staro načelo: i oko gospodara hrani! To znači da svoju kuju stalno morate promatrati je li se promijenila njena težina. U tu svrhu možete je redovito vagati ili temeljem "masnih naslaga" na rebrima procijeniti njeno stanje i pravovremeno reagirati; kod povećanja težine odnosno jačih naslaga masnoće na rebrima polako smanjiti količinu hrane, a u slučaju gubitka težine, tj. ako se osjetnije vide rebra, količinu hrane polako pojačati. Izbjegavajte u tom vremenu promjenu hrane, a ukoliko hranu ili količinu hrane mijenjate, č inite to vrlo postepeno uz povećani oprez. Svaka nagla promjena hrane predstavlja stres i kao takva može dovesti do probavnih problema u ovoj za kuju osjetljivoj fazi.

Od odlučujuće važnosti za kuju dojilju je posebice opskrbljivanje energijom. Istoj je stoga upravo kod većih legla potrebna hrana s povećanim sadržajem energije (sadržaj masti min. 12 %), hrana mora u odnosu na povećani sadržaj energije i u pogledu drugih hranjivih tvari (esencijalne masne kiseline, aminokiseline, mineralne tvari, vitamini itd.) biti ujednačena.

Kao i u posljednjoj fazi skotnosti tako i tijekom dojenja mora biti zajamčena opskrbljenost kvalitetnim ugljikohidratima koji su kuji neophodni za stvaranje mliječnog šećera. Od mineralnih tvari najznačajnija je tijekom dojenja opskrba kalcijem, obzirom da se kod nedostatka kalcija brzo smanjuje kakvoća mlijeka i povećava opasnost od pojačanih smetnji metabolizma (hipokalcemijska tetanija*). Zbog specifičnih zahtjeva koji se od strane kuje postavljaju na opskrbu hranjivim tvarima trebalo bi posegnuti za specijalnom hranom tijekom uzgoja. Za tu potrebu bosch je pripremo REPRODUKTION. Sigurno je sigurno!

* Kalcij je, uz to što je glavni gradivni element kosti, neizostavan za normalno funkcioniranje stanične membrane svih stanica i za prijenos živčanih impulsa. Nedostatak kalcija u organizmu (krvi) uzrokovan velikim gubicima kalcija putem mlijeka može dovesti do hipokalcemijskih tetanija. Radi se o promjenama u funkcioniranju staničnih membrana živčanih stanica uslijed manjka kalcija, a s posljedicnim tetaničnim grčevima muskulature.

Ako se štenad želi odbiti od dojenja, tada kuji treba ograničiti količinu hrane. Time se mogu umanjiti komplikacije po prestanku dojenja. Pokazalo se da dan prije obustavljanja dojenja kuji ne treba davati hranu i da kuju preko dana treba držati odvojeno od štenadi. Noću se štenad ponovno pušta kuji bez davanja hrane. Sljedećeg dana nakon što je štenad konačno odbijena od dojenja kuji se daje samo oko 25% uobičajene količine hrane. Ta se količina potom sljedeća tri do četiri dana postupno povećava dok se ne postigne uobičajena količina hrane koja je potrebna za hranidbu.

Tijekom čitavog vremena dojenja potrebno je obratiti pozornost na dostatnu opskrbljenost vodom, obzirom da se kompletni metabolizam nalazi u punom zamahu a voda je tijekom ove faze više nego potrebna.

Naposljetku još nekoliko savjeta glede mogućih "komplikacija" tijekom perioda dojenja. Poznato je da neke kuje na kraju prvog mjeseca dojenja češće povraćaju. To se u mnogim slučajevima može pripisati načinu ponašanja praoca psa, tj. vuka. U slobodnom se lovištu divlji kanidi štenadi daju pred-probavljenu hrana i time je polagano pripremaju na odbijanje od sise..

Kuje tijekom dojenja mogu naginjati i povećanoj agresivnosti spram ljudi što se može pripisati nagonskoj zaštiti vlastite mladunčadi. No, agresivnost se može izazvati i temeljem smetnji metabolizma ili bolesti, stoga je potrebno oprezno razmotriti uzrok agresivnosti.

bosch ZA PSE